U kratkom vremenu, počevod kolovoza 2018. godine, kada se predstavila omiškoj publici izložbom “Proces” (slika monokromnih aktova i apstraktnih skulptura u tehnici terracote), zatim iste godine, u listopadu na Kiparskoj koloniji u Mimicama, radeći kamenu apstraktnu formu, zahtjevnu zbog zadanih rokova, gdje je u kamenoj prašini (uporabom brusilica) izgledala poput simpatičnog malog duha Kaspera, pored robusnih Jakšića, M. Turića, I. Pavića i J. Čizmića… Taj niz nastavlja se i ovom izložbom u Velikom tjednu, pred najveći kršćanski blagdan Uskrs u dugoratskoj Galeriji Krug, na kojoj se autorica predstavlja temom Križni put, izazovom mnogim umjetnicima tijekom povijesti.

Praksu, Via crucis uveo je u Europu u 15. stoljeću dominikanac Alvaro u Cordobi prenijevši je iz Jeruzalema (u kojem se već i ranije provodila). Odobrenjem pape, u 17.stoljeću proširila se Europom, a glavni nositelji su franjevci koji jedini imaju povlasticu blagoslivanja postaja Križnog puta.

Od početnih sedam, u spomenutom stoljeću broj se ustalio na četrnaest, a to su: 1. Pilat osuđuje Isusa na smrt; 2. Isus prima na se križ; 3. Isus pada prvi put pred križem; 4. Isus susreće svoju majku; 5. Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ; 6. Veronika pruža Isusu rubac, na koji on utiskuje svoje lice; 7. Isus pada drugi put; 8. Isus tješi jeruzalemske žene; 9. Isus pada treći put; 10. Isusa svlače i napajaju žučju; 11. Isusa pribijaju na križ; 12. Isus umire na križu; 13. Isusa skidaju s križa i polažu Mariji u krilo (Pieta); 14. Isusa polažu u grob (Kalvarija).

Vrlo zahtjevna tematika za slikare i kipare. Tom izazovu nije odoljela ni Antea predočivši namsvoje viđenje 14 postaja u formi plitkog reljefa i tehnici patinirane terracote. Autorica na glinenim pločama fragmentarno ucrtava likove naglašavajući one najbitnije poput Krista ili križa, plitkim reljefom, stvarajući efekt prostornosti-perspektive i ujedno efekt dramatičnosti događaja. Vješto komponira habitus likova po zadanoj ikonografiji: negdje minimalistički, negdje apostrofirano u skladu sa zahtjevima kompozicije.U ovom slučaju od kipara se očekuje izvanredno poznavanje anatomije, raperije i fizionomije lica, poput piano pjevanja u kojem se često dešava ištonavanje … no ne i Antei Biskupović. Ona te zahtjeve rješava vrlo suptilno i stručno bilo da se radi o liku Isusa ili rimskih vojnika u pozadini.

Iz svega rečenog proizlazi da je naša umjetnica zaslužila ocjenu “summa cum laude” (s najvećom pohvalom).

Zdravko Cota